Priče M'udrih

Nebojša Aleksić, predsjednik Udruženja, je doživio moždani udar u 54 godini i kako sam kaže, u jednom danu mu se život preokrenuo. Muđutim, Nebojša je neumorno nastavio dalje: “Iako je život taj dan stao, ne znači da je sve završeno. Nastavljam tamo gdje sam iznenada zaustavljen. Preispitao sam sebe i sada se krećem prema onome što mi je važno u životu. Shvatio sam da je bitno da se pridržavam savjeta, da vježbam,…da jednostavno nastavim da živim. Zahvalan sam svemu i svima koji su mi pomogli u oporavku. Želim da poručim da niste nikada sami”. Nebojša Aleksić je pokazao volju da ličnim primjerom i angažmanom doprinese zajednici.

• Instagram

• Facebook

Zovem se Adrijana Sanković, rođena 06.02.1982. u Zagrebu. Živim u Banja Luci, udata sam i imam kćerku od 11 godina. Moždani udar sam imala u svojoj 39. godini, tokom ljeta 2021. Što se tiče simptoma, osjećala sam brzo umaranje i otežano disanje, tako da mi je i prelazak iz jedne prostorije u drugu bio kao da sam istrčavala maraton od 20 km. Pritisak mi je uvijek bio uredan, pa niko nije ni pomislio na moždani udar. Rano ujutro, oko 04:00, 10. avgusta, probudila me fiziološka potreba. Kada sam sjela na ivicu kreveta s namjerom da ustanem, lijeva noga i ruka kao da nisu bile moje – bile su tu, ali nisu radile, tako da sam se, zbog nestabilnosti, jednostavno srušila na pod. Suprug je čuo taj udarac, podigao me, a kad je vidio da djelujem izgubljeno i da su mi usta iskrivljena, odmah je pozvao hitnu pomoć jer je shvatio šta se dešava. Na moju sreću, živimo u blizini UKC-a, pa je hitna stigla vrlo brzo i odmah me prevezla na Kliniku za intenzivnu njegu(KIM). Tamo sam, prema priči mog supruga, bila do jutra i, hvala Bogu, preživjela. Doktori su mu rekli da sam imala jak moždani udar i da sve zavisi od mene i mog organizma – hoću li preživjeti i kakve će biti posljedice. Kada su me smjestili na Odjel neurologije, postala sam svjesna svoje novonastale situacije..Lijeva strana je bila skroz oduzeta,usta iskrivljena ali sa velikim elanom da se borim.Medicinsko osoblje na tom odjelu je bilo divno jer da se razumijemo ja sam tada bila u svojoj 39-oj godini u pelenama i presvlacili su me kao malu bebu.Ubjedljivo najruzniji osjecaj ali poslije par dana i na to se covijek navikne jer drugog izlaza nema a meni se zivi JA VOLIM ZIVOT...

• Više o našem članstvu

Zovem se Sofija Vučićević i rođena sam 31.01.1994. Sa 24 godine sam imala težak oblik moždanog udara koji se dogodio 09.01.2017. pri čemu sam bila u indukovanoj komi do 14.01.2017. Bilo mi je jako teško pričati i sastavljati rečenicu, ali sam uz metaforičko obrazloženje uspjela da dobijem ono što želim. Naravno, uz adekvatan razgovor sa članovima porodice, rodbine i prijatelja napredovala sam iz dana u dan. Pored toga, desna strana tijela mi je bila u potpunosti bez funkcije, ali sam uz vježbe pokušavala vratim funkcije. Brzo sam se adaptirala i naučila sam da pišem lijevom rukom, odnosno trudila sam se da se vratim u život, u svakom smislu te riječi. Pored fizičkog napora i vježbanja kako bi se određene funkcije i motorika vratila, krenuo je društveni i psihološki momenat prihvatanja svega što mi se desilo i borba sa osjećajem da neke stvari ne mogu trenutno da uradim - iako se danas sve to svelo na minimum, jer sam svjesna toga i moje želje da izvučem maksimum iz stanja u kojem se nalazim, mentalno i fizički. Svakako, vježbe su mi dio koji se nalazi na listi prioriteta, kao i šetnja, te način života koji smatram da je zdrav za mene. Ljubav, u svakom segmentu, je ono u čemu vidim svrhu svog postojanja i nastojanja da svi pružamo ljubav i lijepu riječ, jer nikad ne znamo šta čovjeka muči i zašto. Član sam Udruženja za promociju kulture i umjetnosti - CreArt. Pogledajte: Instagram i ️ Facebook

• Više o meni